Skip to main content

Kako biti iskreno (ne)sebičan?

“Nema ničega što ne biste dali drugoj osobi kada ne biste bili uplašeni.” Byron Katie

Divno i vjerujem istinito je ovo što Katie kaže, i evolucija većine nas nije baš dotle stigla. Realnost je da mi nećemo razdijeliti svu svoju odjeću beskućnicima, darivati svoj kompjuter ili telefon, nećemo dovesti ljude da žive u naše kuće, stanove i sl. I kako god, svi smo bar nekad osjetili kako je to biti istinski darežljiv i kakva to radost može biti, no u ovom tekstu ćemo se malo pozabaviti onim osjećajem kada dajemo, ali samo zato što je npr. red ili tako treba ili iz straha od osude ili iz želje da se svidimo – dakle, kada dajemo iz pogrešnih razloga.

Koliko puta ste čuli ili u sebi primijetili ovakve misli:

  • On je tolika cicija – nikad neće da plati piće.
  • Uvijek gleda gdje da se ogrebe.
  • Ona je samoživa. Samo gleda sebe.

Od malena nas uče da je škrtost i sebičnost nešto loše, nešto što trebamo nekako sakriti, potisnuti ili zataškati u sebi, i nešto što redovno osuđujemo u drugima. To u nama stvori podvojenu ličnost – tu je naša priroda, evolutivni instinkt, strah u nama koji kaže ‘ovo je moje’ i ‘ne dam’, a tu je i onaj drugi naučeni glas koji govori ‘to nije lijepo’, ‘moraš dijeliti sa drugima’, ‘nemoj biti cicija’ i sl. Tako krenemo živjeti jedan lažan život, ono što je iskonsko u nama krijemo, a pokazujemo lice koje će se svidjeti drugima i zadobiti njihovo odobravanje. I iz tog podvojenog i nesvjesnog života dolazi dosta nelagode jer ne dozvoljavamo ni sebi ni drugima da budemo ono što jesmo.

U Radu Byron Katie možemo inteligentno iskoristiti sve misli koje se javljaju u vezi sa škrtošću/sebičnošću bilo da se radi o nama ili drugima i osvijesti se. Putem Rada otkrivamo slobodu i lakoću u svakoj situaciji koja nam je možda nekad bila problematična.

“Kada ništa ne daje, to je ono što daje. Byron Katie

Svima se desilo da smo nekad otišli na kafu sa nekim i da smo možda potajno očekivali da će ta osoba da plati (*jer je u našoj glavi njen red!), a kada ona to ne uradi ili ne pokaže jaku volju za to, platimo mi ali nevoljko i uz osudu te druge osobe. Misli iz te situacije možemo staviti na papir, preispitati ih, i osloboditi se za neki sledeći susret sa istom ili sličnom osobom. Preispitaćemo misao – On je škrt – iz jedne moje situacije, a vi slobodno u mislima uđite u neku svoju situaciju i dok čitate ove redove – odradite svoj Rad.

On je škrt.

  1. Da li je to istina – on je škrt?Da. (I ja vas pozivam da duboko promislite o ovome – da si date dovoljno vremena da sagledate situaciju)
  2. Možete li biti apsolutno sigurni da je to istina – da je on škrt? Ne. (Kada dublje odem u ovu situaciju vidim da ne mogu znati da se radi o škrtosti, vidim da mi ta osoba u tom momentu daje dobru lekciju, daje sebe potpuno – takav kakav jeste).
  3. Kako se osjećate kada vjerujete u tu misao – on je škrt? Osjećam nelagodu u tijelu, osjećam žaoke svojih osuda, osjećam ljutnju, povlačim se, udaljavam se emocionalno, stvaram barijeru, ja sam ‘dobra’ osoba, a on ‘loša’ osoba, takođe postajem zavisna od njega i njegove dobre volje – hoće li platiti ili ne, onda ga osuđujem (za svoj vlastiti izbor da platim!), postajem mala i zgrčena – odvojena od stvarnosti, postajem takođe i tiranin koji sudi o dobrome i lošemu, zauzimam mjesto Boga – pravim se da znam kako stvarnost treba da izgleda!
  4. Ko biste bili bez te misli – on je škrt – u toj situaciji? Pogledajte tu situaciju kao da nema prošlosti ili budućnosti u tom momentu, kao da ste prvi put sreli tu osobu. Ko biste bili bez te ideje o škrtosti? Zamislite da se obriše ta riječ iz svih rječnika.  – Bez te misli ja vidim tu osobu jasno , vidim da je uzela novčanik da šeprtlja sa tim novčanikom, osjećam ljubav i prihvatanje. Znam kako je to kada se plašiš da će ti nešto faliti da nećeš imati dovoljno ako daš drugome. Povezana sam sada sa tom osobom – razumijem je i ne osuđujem je, vidim da nema ni ona izbora nego da bude to što jeste (njena evolucija) i sada ja postajem svjesna i otvorena.

 

Idemo na preokrete.

  1. On nije škrt. (ili mogu otići još dalje u suprotnost – On je velikodušan). On velikodušno daje sebe – onakvim kakav jeste bez zadrške. On mi je dao svoje vrijeme tog dana.  Daje mi lekciju o mojoj vlastitoj škrtosti,  o mojoj nesvjesnosti same sebe – dok radim jedno, a mislim drugo. On jednostavno jeste ono što jeste, misteriozan život ispred mene – a svi nazivi i oznake o njegovom ponašanju potekli su iz mog uma, dakle moja su kreacija, moja ideja.
  2. Ja sam škrta. Primijetite da svaki put kada nekog drugog osudimo kao škrtog, zapravo iza te osude vreba naš vlastiti strah da će nama nešto faliti zbog toga što je ta osoba takva, vreba naša škrtost i stisnutost. Ja sam škrta jer se isto ustežem da platim. Škrta sam sa samom sobom, jer sebi ne dopuštam da kažem – npr. ok plaćamo popola (i da tako dam sebi bar pola novca) – nego glumim nešto što nisam u tom momentu zarad nečijeg odobravanja. Škrta sam jer sam samu sebe stisnula u jednu ograničenu misao o stvarnosti koja se pojavljuje ispred mene i ta misao je ono što u meni izaziva nelagodu, a ne nečije ponašanje.

Možete takođe preispitati konvencionalne mudrosti potput:

  1. Ako ne platim za piće, oni će me osuđivati.
  2. Ako ne podijelim ono što imam, ljudi će reći da sam sebična.
  3. Ako budem sebična, drugi se neće htjeti družiti sa mnom.
  4. Itd..možete dodati i svoje vlastite misli u vezi ovog.

Ja sam ovakve dosta stvari preispitivala, i sad primjetim da sam sve slobodnija da slijedim svoj unutrašnji glas i osjećaj, svoju vlastitu evoluciju (ne mogu da budem velikodušnija od svoje evolucije!) i da poštujem to što mi moje tijelo govori – bilo da kaže ‘daj’ ili ‘ne daj’. Primijetim takođe da kada dajem – to je onda zaista poklon bez očekivanja nečega za uzvrat – u 99% slučajeva – bar ono koliko sam ja svjesna. I kada osjetim neku nelagodu, odmah to preispitam i vidim gdje sam bila nesvjesna, gdje sam svoju moć predala drugom zarad mrvica odobravanja.

Ok, kada ste proradili cijeli radni list, sa svojim željama, potrebama i savjetima – vratite se konačno sebi i vidite da ste sasvim dobro bez da se druga osoba promijeni za vas, da postane velikodušnija za vas i sl. Sljedeći put kad budete sjedili sa tom istom (ili sličnom) osobom, bićete malo svjesniji, možda ćete joj čak iskreno reći ono što osjećate kad dođe onaj momenat plaćanja. U svakom slučaju, biće vam jasno da vaše vlastite emocije i misli, nemaju veze sa onim ko sjedi preko puta vas i da se tiču isključivo vas, a ako vam ponovo iskrsne neka nelagodna situacija, možete se zahvaliti osobi za lekciju i zapitati – gdje sam se opet prodala i za šta? Jer kad ne slijedimo unutrašnji glas obično to radimo da bi se predstavili ovakvim ili onakvim, da bi dobili ljubav, odobravanje i poštovanje od drugih ljudi. Zato Katie kaže: “Kada bih imala molitvu, bila bi Bože spasi me želje za ljubavlju, odobravanjem i poštovanjem. Amin.”

I na kraju, gotovo uvijek imamo izbor – da platimo ili ne, da damo ili ne (osim ako vam neko ne drži pištolj nad glavom, a onda je bar lako odlučiti;) – tako da ne vrijedi kriviti druge za svoje izbore nego razloge potražite u sebi, u svojoj nesvjesnosti i osloboditi se jednom zauvijek zavisnosti od tuđe darežljivosti ili slike o sebi kao takvom! Mnogo slobodnije i ugodnije je biti iskreno i svjesno sebičan – nego neiskreno velikodušan. U konačnici, sve radimo za sebe – bilo da smo darežljivi pa uživamo u tome ili da nismo, pa zašto onda ne biti autentičan? 🙂

S ljubavlju,

Gordana

Sviđa vam se ovaj post? Podijelite ga sa svojim prijateljima na društvenim mrežama.

2 thoughts to “Kako biti iskreno (ne)sebičan?”

  1. Mnogo volim i mnogo mi pomažu tekstovi u kojima detaljno i na primerima radite RAD. Posebno Vam hvala na ovom tekstu. Pomogao mi je. Po njemu sam prošla jednu svoju misao koja mi je oduzimala životnu energiju.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *