Skip to main content

O meni

Zvanično obrazovanje uključuje diplomu profesora engleskog jezika i književnosti, te magistarsku diplomu iz oblasti komunikacija stečenu u USA (Minnesota State University) i naravno diploma Škole za Rad (School for The Work) Byron Katie.

Nezvanično, dugi niz godina u potrazi za nečim, na kraju tek vidim da je to uvijek bila potraga za suštinom onoga što ja jesam i za unutrašnjim mirom.

U ranim adolescentskim godinama sam zbog noćnih mora krenula da istražujem poruke snova i Jungovu psihoanalizu da bih u 21. godini spoznala sam da je sav mrak iz mojih snova zapravo moja ‘mračna’ strana koju sam odbacivala. Nakon nekih dramatičnih događaja koji su se poklopili, ta strana je konačno prihvaćena i tako je meni moja koža iznenada postala prostrenije i ugodnije mjesto za život.

U Americi sam prije magistarskog radila kao Au Pair i jednog dana mi je iznenada postalo jasno da ja nisam slobodna. Naime, svakog jutra ponavljao se isti scenario sa djevojčicom koju sam čuvala. Koliko god sam u jutru pokušala da je spremim za vrtić, ona mi se opirala i to bi se sve na kraju pretvorilu u viku i galamu. Tad sam primijetila da sam potpuno emocionalno zarobljena i da jedna mala petogodišnja djevojčica izaziva u meni buru emocija nad kojim nisam imala nikakvu kontrolu. Odlučila sam da neću više reagovati ljutitio na njene histerične ispade i to je urodilo plodom i označilo početak dugog rada na emocionalnim reakcijama. Uz to nekoliko godina kasnije, počela sam praktikovati prisutnost (biti ovdje sada) što se pretvorilo u svakodnevnu praksu.

Razna iskustva i spoznaje koja prate duhovno traganje dolaze i prolaze. Jedan dan dok sam praktikovala prisutnost, postavila sam si pitanje – ko je taj koji praktikuje prisutnost? Da li jedna misao ‘ja’ može praktikovati prisutnost? Primjetila sam da se to dešava od sebe, da misli zapravo nestaju kada se prisutnost desi (ovo se lako može provjeriti) dakle, ako onaj koji praktikuje nestaje u toku prakse, ko onda zapravo radi nešto?

Ovaj momenat je označio novi skok razumjevanju da ‘ja’, malecka misao, ne upravljam životom kao totalitetom, da se život živi sam od sebe spontano, da rastemo poput drveća i cvijeća i da je sve dato i ništa nije moje, niti moja zasluga – od ove zemlje kojom hodam, do neba, do moga tijela, i ovog uma koji nastanjuje tijelo – sve je poklon.

Prije otprilike 4 godine naišla sam na video Byron Katie i u njoj sam prepoznala tok, prisutnost, apsolutnu jasnoću i ptičica mi je šapnula da je to ono što tražim. Njen metod, Rad (The Work), je djelovao kao prečica do spoznaja za koje su meni trebale godine. Jako sam željela da je upoznam, te sam ponudila da volontiram za njenu organizaciju u bilo kom svojstvu. Tako sam postala volonter – prevodilac za srpski jezik na zvaničnoj stranici za Rad, thework.com. Ubrzo potom dobila sam punu stipendiju za pohađanje Škole za Rad Byron Katie (2013) koja obuhvata 9 dana intenzivnog rada. Ta Škola je zaista veličanstvena, svaki dan maestralno vođen, svaka vježba osmišljena da nas dovede nazad sebi u prelijepo sopstvo.

I poslje Škole za Rad, škola se nastavila, ona životna gdje je svaki čovjek učitelj, svaka situacija ogledalo, a Rad Byron Katie kao čistač koji to ogledalo čisti dok ne ostanu samo ljubav i mir. Moje iskustvo sa Radom je zaista fantastično. Danas kada mi se pojavi neka stresna misao umirim se i u sebi postavim četiri pitanja i odradim preokrete (ako ste početnik – ništa bez papira i olovke). Često se moje lice ozari nakon samo pet minuta od stresa do harmonije, do prirodne ravnoteže. To takođe često primijetim i na ljudima sa kojim radim Rad. Nakon urađenog radnog lista njihova lica se nerijetko promijene, od tuge do radosti, od napetosti do smijeha – uz onaj ‘aha’ efekat.

I to je to, na kraju ostane samo smijeh i to na vlastiti račun! Kako sam se sam spoticao i sam padao, a sada više ne moram jer sam konačno otvorio oči i vidim da je stvarnost zaista ljubazna, uvijek me vraća samom sebi kao izvoru sve ljubavi, radosti i mira.