Skip to main content

Pogled kroz bebine oči

Kada se beba rodi, ona čak nije svjesna da postoji. Njene oči su nevine, pogled sveobuhvatan, širok. U bebinom tijelu sve senzacije se slobodno pojavljuju i nestaju, nema otpora ni prema čemu, nema podijeljenosti između bebe i svijeta koji je okružuje. To je čisto postojanje, čista svijest koja sve uključuje bez komentatora ‘uma’ koji bi dijelio iskustvo na dobro i loše, na poželjno i nepoželjno, na ono što treba izbjegavati i ono čemu treba težiti. Bebin pogled još uvijek nije zamagljen idejama dobra i zla, idejama kako svijet treba da izgleda, prošlim teretom i strepnjama za budućnost. Beba nema ego koji bi se branio i zatvorio pred životom i iskustvima koje nosi.

Sad zamislite da ste se ponovo rodili. Vaš prošli život tj. ovaj sad je potpuno nestao i vi ste otvorili oči u naručju majke. Ne znate, naravno, još uvijek šta ili ko je to ‘majka’, ta riječ ne postoji za vas. Ne znate ni šta je to ‘tijelo’ ili ‘glas’; doživite stvarnost skroz čisto, bez ideja o tome šta se dešava. Ostanite tu neko vrijeme – neka vas taj pogled kroz bebine oči pročisti. Osjetite kako ste zapravo povezani sa svime što postoji jer nema onog glasa koji bi rekao gdje završava vaše tijelo, a gdje počinje svijet. Primijetite dok tako ležite da se sve zapravo pojavljuje u vama – zvuk plača (ne znate da je vaš), zvuk majčinog glasa, svjetlo, slike pojavnog svijeta, senzacije dodira, ukus u vašim ustima, lica ljudi itd., a ako bismo uklonili sve riječi, ostalo bi samo čisto, neizrecivo postojanje – čista svijest svega što jeste.

Dok gledamo svijet kroz bebine oči, možda osjetimo da je naša velika Majka i utroba koja nas je rodila zapravo cijeli svemir tj. sve što postoji jer nas sve to održava u životu – od sunca koje nas obasjava, do hrane koju jedemo, od vazduha koji dišemo, do brojinih ljudi čije postojanje je imalo ulogu u našem postojanju i na kraju do cijelog svemira koji je tu za nas. Sve je tu za nas. Sve je dato velikodušno bez da išta traži za uzvrat, bez očekivanja. Često ne razmišljamo o tome i tužni smo zato što nam nešto fali u životu, ali kada se vratimo u ovaj čist, nevin bebin pogled, možda osjetimo ushit. Hej, pa to je sve tu tu za mene! Kakav dar!

Ne možete patiti i gledati kroz bebine oči jer se ideje i uvjerenja o stvarnosti, ljudima i samom sebi još uvijek nisu pojavile. To je pogled iz raja prije nego što smo ubrali jabuku poznavanja dobra i zla, prije nego što se rodio ‘ja znam’ – ego/um i pokušao da kontroliše stvarnost. Pa kada vam život postane težak, kada vas napadnu teške misli, sjetite se pogleda kroz bebine oči i vratite se njemu. Pogledajte na život kao najveći mogući dar koji ste mogli dobiti – bez očekivanja – jednostavno tu za vas – čisto postojanje. Ostanite u toj nevinosti koliko vam je potrebno da se smirite, da se vratite tom dubinskom miru koji je uvijek u nama.

S ljubavlju,

Gordana

 

Sviđa vam se ovaj post? Podijelite ga sa svojim prijateljima na društvenim mrežama.

2 thoughts to “Pogled kroz bebine oči”

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *