Skip to main content

Post, glad i ego

Nedavno sam se vratila iz svoje druge po redu Škole za Rad (School for the Work by Byron Katie) koju bih svima od srca preporučila. Rad je zaista fantastičan i uvijek se može otići dalje i dublje sa tim metodom i proširiti svoj um do neslućenih granica. Taman pomisliš ‘wow, pa ovo je sjajno’ – kad život postane još bolji! 🙂

Jedno od mojih otkrića iz ove Škole je da je i sama fizička glad zapravo ego koji se buni protiv sadašnjeg trenutka, i hrana je tada savršen bijeg. Ego je taj koji sanja o hrani, samo tijelo nema takve zahtjeve. Što je nečija veza sa hranom intenzivnija, to je bijeg od stvarnosti veći. Naravno, ne biraju svi isti bijeg. Neko će možda postati alkoholičar ili radoholičar, neko će gledati tv, biti na Facebooku, igrati igrice, postati depresivan i sl. Za mene je najčešći bijeg bila hrana – i najgori period te veze su bile tinejdžerske godine kada se moj unutrašnji mrak manifestovao kroz prejedanje i opsjednutost izgledom. Kako su godine odmicale i kako je moj um postajao zdraviji i bliže stvarnosti, tako se i ta veza mijenjala. U 21. godini sam postala vegeterijanac što je uveliko doprinijelo ozdravljenju.

Kada sam se konačno odselila iz roditeljske kuće, primijetila sam nove zdrave promjene jer nas često naučeni obrasci u porodici sputavaju. Jedemo ono što nam se servira, a ne ono što smo sami izabrali. Danas jedem uravnoteženo, dosta svježeg voća i povrća, ponekad riba, ali naravno tu je i mjesto za picu i kolač. I to nije nešto što radim na silu uz puno odricanja – to je jednostavno došlo samo od sebe. Zdrav razum – zdrave odluke.

Po povratku iz Škole nabasala sam na članak koji govori o dobrobitima posta. Ukratko, post ima mnogo blagodarnih efekata na naše tijelo – produžuje naš životni vijek, poboljšava kognitivne sposobnosti mozga, snižava se holesterol u krvi. Kada gladujete, tijelo automatski počne da štedi energiju  i to tako što koristi stare i oštećene ćelije što je dobro za sve nas, a posebno za one koji boluju od raka jer se reciklira ono što nam ne treba, tj. loše ćelije u našem tijelu. I naposljetku, post je odličan kao sredstvo za raskrinkavanje i sagorijevanje ega. Taj osjećaj nelagode koji izaziva glad sam po sebi nije problematičan, ono što je problematično je glas ega koji nas vuče ka hrani, koji je nestrpljiv, koji želi da izbjegne nelagodu, koji vjeruje da je neki sljedeći momenat bolji od ovog sada.

Za mene je ovo definitivno novi skok – odlučila sam da uvedem dan posta u svoju prehranu. To je dan kad pijem čajeve i vodu i radim Rad ako mi nalete neke stresne misli u vezi sa tim. Svima koji čitaju ovaj članak i koji se odluče na post – svakako preporučujem da se posavjetuju sa svojim doktorom i da se dodatno informišu jer što je lijek za nekoga – za drugog može biti otrov. Ako postite zato što mislite da ste debeli i želite da smršate – to je definitivno nešto za preispitati. Tijela su savršena takva kakva jesu – samo um može da nalazi mane i osuđuje tijelo, a putem Rada možemo preispitati te stresne misli u vezi sa tijelom  i osloboditi ga tiranije ega (javite se ako želite da radimo zajedno na tome).

Naposljetku, iza svih ovisnosti stoji jedna potreba i glad – glad za samim sobom, za cjelovitošću, za osjećajem ‘stigao sam’, za mirom koji jeste naše Sopstvo. Ako želite da vidite ono što vas odvaja od tog mira – pozivam vas da bar malo zastanete prije nego što se izgubite u hrani, Facebooku, televiziji, cigareti i sl. Ta mala pauza će osvijetliti ego i vaše stresne misli. Možda će se pojaviti misao – ‘život je dosadan’ ili ‘ovo me guši’. Uzmete papir i olovku i preispitate to, ili ne. I kako god da uradite, nema greške!

Ako ste postili i imate iskustva sa tim, napišite mi o tome u svom komentaru. Zanima me da čujem vaše iskustvo.

S ljubavlju,

Gordana

 

Izvori i dodatne informacije:

Neuroscientist Shows What Fasting Does To Your Brain

Michael Mosley's Eat Fast and Live Longer – documentary

Sviđa vam se ovaj post? Podijelite ga sa svojim prijateljima na društvenim mrežama.

2 thoughts to “Post, glad i ego”

  1. Draga Gordana,
    Postim utorcima i subotama već tri mjeseca. Zašto baš tim danima? Zato što njima vladaju Mars i Saturn, koji su trenutno na nebu u konjukciji , a to je sve u mojoj petoj kući ljubavi :)) pa da ublažim njihove negativne utjecaje na istu, za koju je najbolje da ostane nikakva kao što je i dosad bila … 😉
    (Znam da je ovo sve konstrukcija mog uma, ali ja je volim:-)
    Zapravo je pravi razlog posta taj što želim smanjiti miom koji raste, pošto sam odlučila ne ići na operaciju.

    Prvih dana posta sam mislila da ću umrijeti – negdje oko 18h bih bespomoćno sjedila pred kompjuterom i doslovno patila…. Kako nije bilo šanse da prekinem post samo zato što “patim”, tako mi nije bilo druge nego prepustiti se patnji. Osjećala sam se ko djevojčica kojoj su roditelji (mama;)) nešto zabranili i ona sada u sobi mora to mirno podnositi jer je još mala i nemoćna da išta promijeni. Negdje u sebi uživala sam u tom osjećaju 😉
    Kasnije je postalo lakše, i navečer bi me umjesto opće slabosti čak znala obuzeti prava pravcata euforija…. plesala sam i pjevala (sama živim pa mi je sve moguće;) …
    Gledala sam tih prvih mjeseci da uvijek u dane posta imam nešto zanimljivo pisati na netu, bilo na fejsu ili forumu, kako bih raspravljajući zaboravila na glad. Uspijevalo je. Nakon toga mi čak ni to više nije trebalo. Sada mogu raditi po cijele dane u dane posta, jedino me nekad zaboli glava, ali zavoljela sam taj osjećaj lakoće tijela i ne bih ga mijenjala ni za kakvu “sitost”, barem ne ta dva dana u tjednu 🙂

    Eto, nadam se da će te ovo moje iskustvo ohrabriti i podržati u tvojoj odluci….
    A za miom ću izvijestiti čim saznam (nije da me mnogo zanima hahaha 🙂

    Pozdrav, i hvala ti na tvojoj popularizaciji Katinog Rada.

    1. Drago mi je čuti za ovakvo pozitivno iskustvo sa postom!:) Hvala na komentaru i ohrabrenju, Ivana.

      Topli pozdrav

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *