Skip to main content

Tipični znakovi buđenja svijesti

Ako ovo čitate, to vjerojatno znači da ste prošli  bar kroz neke od dole navedenih znakova duhovnog buđenja. Ne mogu da kažem da sam stručnjak za ovu oblast, ali prošla sam kroz taj proces i radila sam sa dosta ljudi koji su na ovom putu. Ovdje ću pisati o društvenim, emocionalnim i fizičim znakovima buđenja svijesti. U slučaju da imate nešto da dodate, slobodno napišite u komentaru svoje iskustvo.

 

Društveni aspekti buđenja

– Gubite zanimanje za druženje sa određenim prijateljima koji su često negativni, stalno kukaju, non-stop pričaju ili naprosto nemaju puno toga zajedničkog sa vama. Moguće je da se još uvijek bojite usamljenosti i da se držite tih ljudi iz straha, iako duboko u sebi znate da ‘to nije to’. Vaš sljedeći korak je da naprosto vjerujete sebi i da budete hrabri i iskreni. Pustite te ljude iz svog života i sigurno će se pojaviti neki novi koji će vam bolje odgovarati. Takođe, ovako ili onako morate razriješiti svoj strah od usamljenosti (postoji samo Jedno i samo se ego može osjećati usamljeno).

– Dešava se takođe da ljudi izgube interes za velika okupljanja, za običaje koji su propisani društvenim normama i pravilima (tzv. ‘mora se’ i ‘tako treba’ – pravila). Osjećate da tradicionalna/religiozna uvjerenja više nisu u skladu sa onim u što vi vjerujete, i ako ste dovoljno svoji, možda ćete odbiti da učestvujete u svemu tome. Zbog toga biste se mogli suočiti sa osudom okoline i onda je vaš zadatak da jednostavno ustrajete u svojoj autentičnosti. Prije ili kasnije ljudi se prilagode i prihvate vas onakvim kakvi jeste.

– Primjećujete da manje razgovarate u društvu drugih, jer sve je manje tema koje su dovoljno važne da bi se na njih trošila energija. Fokusirani ste na ono što je suštinski bitno. I što više ‘počistite’ svoj unutrašnji svijet od ego priča, manje ćete imati potrebu da pričate o sebi jer uviđate da te priče naprostu nisu istinite niti esencijalne za ono ko ste vi.

– Svađanje i prepirke čisto da se bude u pravu vas ne zanimaju (ili vas sve manje zanimaju). Zaista želite doći do dubljih razloga i uzroka sukoba, želite ih sagledati i razriješiti, želite se transformisati, samospoznati i oslobađati kroz te konfliktne situacije. Preuzimate odgovornost za svoje emocije i za odnose koje imate sa ljudima (Kako sam tome doprinijela? Koja je moja odgovornost u ovoj situaciji?).

– Svjesniji ste pri izboru sadržaja koji pratite na TV-u, čitate, gledate, itd. Imam dosta bliskih prijatelja koji uopšte ne gledaju TV (i ja spadam u tu grupu) i možda ćete isto spontano prestati gledati TV jer jednostavno taj sadržaj koji se nudi za široke mase – nije više u skladu sa onim što vas interesuje.

– Baš kao i neka prijateljstva koja vam više ne odgovaraju, može se raspasti i vaš brak (ili ne mora – zavisi od potencijala za transformaciju istoga i neke više mudrosti). Poenta je da sve što više nije autentično za vas će početi da se rastače i nestaje – milom ili silom. I to može biti jako bolno ako nismo spremni na promjene ali treba da znate da vas život u svakom trenutku ‘gura’ ka samoostvarenju i iskrenom postojanju – bez maske ega i pretvaranja.

– Možda ćete dobiti ili dati otkaz na poslu na kojem ste samo iz straha i na kome ne ostvarujete svoj potencijal. To često vodi do dubokog samosagledavanja i suočavanja sa nekim egsitencijalnim strahovima. Opet, vaš zadatak je da stoički ‘pregrmite’ taj period i pokušate pronaći povjerenje u mudrost života i svoj glas – Šta je ono što stvarno želim da radim? Kako želim da doprinesem ovom društvu iz svog autentičnog bića?

 

Emocionalni aspekti buđenja

– Na ovom putu duhovnog buđenja može se u jednom trenutku desiti da vam se emocionalno stanje jako pogorša i vi ćete se možda pitati šta se dešava i zašto se tako loše osjećate iako radite na sebi. Odgovor je da bi se sagledao sav potisnuti materijal i emocije koje nisu mogle doći do izražaja dok je ego kontrolisao vašu sliku (ko sam ja i kako treba da izgledam). Možda ćete morati da se suočite sa nekom eksplozivnom energijom, dubokom tugom, strahom ili čak panikom – opet pokušajte jednostavno dopustiti svemu da izroni na površinu svijesti te posmatrajte to sa dozom neutralnosti dok se sve ne rastoči u vašoj svjesnoj prisutnosti (Ili potražite stručnu pomoć!). Takođe, te neke čupave emocije su dobar podsjetnik da a) vi niste ti koji kontrolišete život i b) niste bolji od drugih tzv. neduhovnih ljudi. To ima otrežnjavajući efekat za taj naš arogantni duhovni ego.

– Što se tiče pozitivne strane buđenja u ovom emocionalnom pogledu, pa tu svakako treba spomeniti ničim izazvanu radost postojanja koja će vam se sve češće javljati kako budete raščišćavali svoj unutrašnji mentalni prostor. Moguće da ćete osjećati nalete blagosti, osmjehivanja iz ‘srca’, spontane izljeve ljubavi, zatim sve više mira uz osjećanje dublje povezanosti sa svim životom. Uviđate da ste dio cjelokupne stvarnosti i stoga vam je jasno da sve što pošaljete van – vam se na neki način vraća. (U skladu sa ovim često se budi i ekološka svijest.)

– I na kraju, strah je verovatno najveći izazov s kojim ćete se morati suočiti na svom duhovnom putu što se tiče emocija, jer strah = ego/odvojenost = patnja.

 

Fizički aspekti buđenja

Čula sam za slučajeve ljudi čije se tijelo spontano počelo savijati u neke joga poze (bez prethodnog znanja iste) ili trzati i grčiti; to kod mene nije bio slučaj, i ipak postoji značajna razlika u tome kako ja sad doživljavam svoje tijelo u poređenju sa onim od recimo prije 15 godina.

– Kada započnete meditirati ili praktikovati proces prisustnosti (ili čak jogu?) otkrićete da vaše tijelo zrači energijom koju vjerojatno ranije niste ni primjećivali. To je neki prvi pokazatelj da vaše tijelo nije samo čvrsta materija – već i energija. Ovo je takođe prvi korak ka tjelesnom iskustvu jedinstva svega što jeste.

– Takođe, strah je ‘težak’ i kada se rastvori iz vašeg sistema, vaše tijelo će vam djelovati puno lakše (iako ne mora biti lakše na vagi). Nakon što sam 2013. godine odradila svoju prvu Školu za Rad Byron Katie,  osjećala sam se kao da je moje tijelo postalo „vazdušasto“ – čista treperava energija koja nema jasne granice u direktnom iskustvu istog. (Kada zažmirite – da li osjećate granice svog tijela?)

– Još jedna stvar koju biste mogli doživjeti je veliki porast energije/poleta – primijetićete da postajete mnogo efikasniji, brži jer će nestajati otpor prema onome što jeste (a samim tim i prema onome što treba da se odradi). Mada u nekoj fazi razvoja dešava se i suprotno; kako budete gubili zanimanje za mnoge ‘svjetovne’ stvari, počećete se osjećati nemotivisano, lijeno, tromo – kao da ništa nije važno i ništa nema smisla. To je jednostavno proces otpuštanja vezanosti za naizgled razdvojene stvari i pojave. Život vas tako priprema za sljedeću fazu u kojoj ćete se prema svijetu odnositi iz mjesta povezanosti, a ne razdvojenosti. 

– Dešava se takođe da izgubite dosta kilograma i da promijenite prehranu. Kako se strah rastvara, sve je manja potreba za zaštitom – a debljina je često samo ‘štit’ od bola života. Ja sam inače bila vegetarijanac 17 godina i onda sam prije godinu dana ponovo počela jesti piletinu. Primijetila sam da postojala snažna identifikacija sa slikom ‘ja sam vegetarijanac’ pa je život srušio i tu moju sliku. Nijedna slika o nama nije istinita, i budan život znači direktan, spontan život bez ikakvih slika o sebi.

 

Ne znam ko sam – aspekt

I na kraju ono što ne mogu da svrstam ni u jednu od ovih kategorija, a tako je često – a to je da vi naprosto u jednom trenutku više ne znate ko ste, osjećate se skroz izgubljeno. Sve se ruši pod nogama, nijedan identitet ne osjećate kao nešto suštinski bitno, a ipak ne znate još uvijek svoje pravo Ja. Ako ste u ovoj fazi, samo bih vam rekla – primijetite tu zbunjenost, te misli, primijetite toga koji ne zna ko je – vi niste taj, vi ste svijest koja je svjesna tog sveg mentalnog komešanja. Te misli dolaze i prolaze – vi ste postojana svijest svih promjena.

 

Ovo su bili neki znakovi buđenja koji ukazuju da su kod vas počele da se dešavaju promjene i da vas život vodi do veće budnosti i vašeg suštinskog bića. Naravno, svaka priča o buđenju je potpuno individualna i svako ima svoje izazove. Možda je neko npr. zakočen na nivou seksualnosti, dok opet druga osoba nema problema sa tim, dakle ne uzimajte ovo kao sveto slovo jer ništa nije i ne treba da bude – do sam život koji vas u svakom trenutku vodi. Ovo što sam napisala je naprosto jedna mogućnost. Bilo bi mi drago da čujem i vaše iskustvo. Da li se neke od ove stavki poklapaju? Da li ste prošli kroz slično ili ne?

 

Autorski tekst by Gordana Ivetić

 

2 thoughts to “Tipični znakovi buđenja svijesti”

  1. Draga Gordana, taman mi je ovo dobro došlo danas. Hvala ti.
    Inače se snalazim sa raznim duhovnim tehnikama kada mi nije dobro (“Rad” je među njima… ), ali kriza koja me obuzela istinska je reakcija na moju ljudsku stvarnost, na moj osobni život… Shvatila sam da sam nigdje, ni na čemu, kandidat za najcrnju sudbinu, bez ikoga bližnjeg (tko bi za to mario) i da imam stvarnih egzistencijalnih problema koje ne znam otkud da počnem rješavati a MORAJU biti konkretno riješeni… tako da sam na tvoj poticaj (iz teksta) odlučila potražiti stručnu pomoć. U životu sam se i ranije nalazila u sličnim situacijama – tada bih uvijek sa strepnjom pasivno iščekivala “što će se desiti” i na kraju bi se uistinu nešto i desilo, ali nikad nešto čime bih bila zadovoljna. Zato sam sada odlučila da ovaj put želim biti aktivnija oko rješavanja svojih problema a ne više samo sjediti i čekati da se “sami riješe” (suprotno od onoga što bi mi Rad predložio 🙂
    Srdačan pozdrav

    1. Draga Ivana,

      Hvala ti za komentar i drago mi je da te je tekst potakao da uradiš nešto konkretno.

      Da, praktičan život se ne može zaobići uz pomoć duhovnost i i Rad isto ne propagira pasivno prihvatanje jer on nije nikakva religija i nikad ne kaže ‘vi treba ili ne treba da prihvatite’ jer to bi opet bio samo san. Ako radimo Rad sa motivom (da mi razriješi probleme npr.) tad on neće biti efikasan.

      Poenta je da preispitamo svoje stresne misli i da primijetimo kako živimo svoj život jasnog uma. Što se mene tiče radeći Rad i oslobađajući se tih nekih ograničavajućih uvjerenja ja sam kao rezultat toga postajala aktivnija i neustrašivija. Pa i ovaj tekst je na neki način rezultat sagledavanja uvjerenja koja su me kočila da budem kreativna.

      Želim ti sve najbolje u daljem putu! (Uz apsolutno znanje da nema greške – život te vodi.)

      Lijep pozdrav,
      Gordana

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *